Trebala je to biti priča u kojemu poslovično efikasniji privatni sektor pobjeđuje onaj neefikasni – javni. Ali kako to inače biva, pokazalo se da poslovica ostaje samo bajka pa je privatizacija vodnih resursa planinskog grada Grenoblea postala jedna od najpoznatijih korupcijskih priča u Francuskoj, zemlji za koju se može reći da je rodonačelnica privatizacije voda u Europi.
“Bivši gradonačelnik Grenoblea Alain Carignon završio je 1994. godine u zatvoru zbog korupcije u privatizaciji vodovoda u Grenobleu, a mi smo nakon toga raskinuli ugovore o privatizaciji i povratili upravljanje vodovodom. Vratili smo vodu kao zajedničko dobro, vratili smo je građanima», kaže nam Olivier Bertrand, gradski vijećnik Grenoblea i predsjednik gradske vodovodne tvrtke Eaux de Grenoble koji je svratio u Zagreb na Treću konferenciju o dobroj ekonomiji u organizaciji Zadruge za dobru ekonomiju.
A priča o privatizaciji vodovoda u Grenobleu tako je tipična: dugogodišnji gradonačelnik Alain Carignon, nekoć moćna politička figura u Francuskoj, koji je između 1986. i 1988. godine, u vrijeme upravljanja gradom istovremeno bio i ministar okoliša u vladi tadašnjeg predsjednika Jacquesa Chiraca, uhvaćen je 1994. godine s prstima duboko zamočenim u pekmez. Tada mu je sud odredio pet godina zatvora jer je 1989. godine pogodovao COGESE, tvrtki kćeri najvećeg poduzeća za upravljanje vodama Suez. Dokazano mu je da je od kompanije dobio nešto manje od tri milijuna današnjih eura, 121 avionsku kartu i veliku financijsku pomoć za vođenje svoje političke kampanje.
«Nakon što je Carignon osuđen, odlučili smo pokrenuti sudski raskid svih ugovora o privatizaciji i vratiti vodu građanima», objašnjava Bertrand. Danas je, kaže, voda u Grenobleu jedna od najčišćih u Francuskoj, a građani, koji preko nadzornog odbora posredno upravljaju i kontroliraju upravljanje vodovodom, zadovoljni su kvalitetom i mnogo nižim cijenama. «Privatnik nikada neće ulagati u poboljšanja kao što mi ulažemo. Sve je u redu prvih par godina, a onda sustav zbog neulaganja počinje propadati jer privatniku nije isplativo poduzimati velika ulaganja i sustav ostaje zapušten. Osim toga, cijene vode skaču u nebo, kao što su nakon privatizacije skočile i nama. Danas to ipak nije slučaj jer mi ulažemo. Danas je naša voda među najjeftinijima u Francuskoj», kaže Bertrand.
I francuski sud je 1999. godine dao za pravo građanima Grenoblea, odlučivši da ih je tvrtka koja je dobila upravljanje na temelju korupcije, računovodstvenim trikovima gulila cijelo vrijeme upravljanja. Stoga je sud odlučio da tvrtka mora vratitio sve naplaćene račune u razdoblju između 1990. i 1998. godine, zaključivši da je odluka o privatizaciji donesena iako je do tada grad efikasno upravljao vodovodom. Zato je sudski raskinuo sve ugovore o privatizaciji, a vodovod se vratio gradu na upravljanje.
Bertrand podsjeća da je i francuski glavni grad Pariz nekoliko godina nakon Grenoblea vratio svoj vodovodni sustav na upravljanje građanima, a u tu privatizacijsku priču za kojom se također vuku repovi upetljan je i Jacques Chirac, bivši francuski predsjednik i bivši gradonačelnik Pariza. Njega je spasio imunitet, a korupcijske priče u privatizaciji voda u cijeloj Europi niču kao gljive poslije kiše.
«Shvaćam da u Hrvatskoj postoji veliki pritisak za privatizacijom voda, ali tu je potreban ogroman oprez jer privatne tvrtke ne upravljaju transparentno, a da ne govorim koliko naš slučaj pokazuje kako se privatizira javno dobro. Mogućnost kontrole građana je mnogo manja. Moguć je miješani sustav – javna kontrola građana dok privatnik upravlja. To znači da je u nadzornom odboru sjede samo izabrani predstavnici građana koji će paziti na transparentno i kvalitetno upravljanje, ali na to se malo tko odlučuje jer onda nisu mogući veliki profiti», poručuje Bertrand.
Izvor: protivkorupcije.udd.hr
