Hrvatska je među najkorumpiranijim državama Europske unije, a prednjači u riziku od korupcije u javnim nabavama. Pokazalo je to najnovije istraživanje instituta RAND Europe kojega je naručio, a potom na svojim stranicama i objavio Europski parlament.
Javna nabava obuhvaća jednu trećinu ukupne javne potrošnje u razvijenim zemljama i zato korupcija u tom dijelu može imati ogroman trošak. Hrvatska je u segmentu rizika od korupcije u javnim nabavama u vrhu među 28 zemalja, a slijede je Cipar, Litva, Rumunjska i Poljska.
Donosioci odluka najčešće ponuđačima osiguravaju pristup javnim resursima tako da s njima izravno potpisuju ugovore, daju im povjerljive informacije o drugim ponuđačima, ili namještaju uvjete natječaja kako bi išli na ruku ponudi onom ponuđaču koji daje mito.
Korupcija u javnim nabavama posebno je raširena u infrastrukturnim projektima. Empirijski podaci pokazuju da troškovi izgradnje kilometra autoceste u svijetu naglo poskupljuju za oko 100 tisuća dolara. Projekti koji su povezani s visokom vjerojatnošću korupcije u prosjeku su u EU skuplji 16 posto u odnosu na projekte u kojima je rizik korupcije nizak. U naglom povećanju cijena nakon početka gradnje i napravljenih troškovnika prednjače Grčka, Poljska i Velika Britanija.
Osim toga, RAND je detektirao i visoku razinu korupcije u projektima (koji nisu isključivo građevinski) koji se financiraju iz fondova EU. Hrvatska je na drugom mjestu po riziku od korupcije u projektima financiranima iz europskih fondova, odmah iza Litve.
Najveći rizik od korupcije u javnim nabavama zabilježen je u sada već bivšoj statističkoj regiji Sjeverozapadna Hrvatska, a slijedi je bivša regija Jadranska Hrvatska. Te dvije regije drže vrh u riziku od korupcije u javnim nabavama među svim takozvanim regijama NUTS u EU, odmah iza jedne ciparske regije.
RAND je u svojoj velikoj analizi upotrijebio tri indeksa korupcije – CPI, COC i ICRG. CPI je indeks percepcije korupcije kojega je izradio Transparency International, dok je COC, ili kontrola korupcije, jedan je od šest svjetskih indikatora upravljanja (WGI) kojega je razvila Svjetska banka. ICRG daje procjenu korupcije u političkom sustavu neke zemlje.
Prema svim ovim indikatorima, Hrvatska se nalazi u vrhu korupcijskih tablica i zajedno s Italijom, Bugarskom i Rumunjskom predvodi skupinu od 14 zemalja s razinom korupcije iznad prosjeka EU koju čini 28 zemalja. Uz njih su tu još i Slovačka, Slovenija, Grčka, Poljska, Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Litva i Malta. RAND primjećuje da se takva razina korupcije u navedenim zemljama nije značajno promijenila još od 1995. godine. Na suprotnom kraju ovog korupcijskog spektra prednjače Finska, Danska te Švedska.
Zavisno kojim se indeksom procjenjuje, Hrvatska godišnje zbog korupcije gubi u prosjeku oko 11 milijardi eura, ili 15 posto BDP-a. Slično je s Latvijom, Bugarskom i Rumunjskom, a ni Italija nije daleko. Prema istim procjenama, cijela Europska unija zbog korupcije izgubi između 179 i 990 milijardi eura, zavisno od metodologije kojom se mjeri korupcija.
I nije u pitanju gubitak koji se ogleda samo u novčanim jedinicama. Korupcija ima dalekosežniju društvenu cijenu. RAND se poziva na brojne prethodne analize koje pokazuju da je korupcija veća u društvima u kojima su izražene veće nejednakosti građana. Postoji dokazana korelacija između indeksa korupcije i koeficijenta Gini koji mjeri nejednakosti u društvu.
Osim toga, razina korupcije je povezana s pravnom državom – što je manje pravne države – to je više korupcije. Izlazak građana na izbore također je manji ukoliko je veći indeks korupcije pa korupcija ima i svoj politički trošak. Zanimljivo je da u RAND-u ističu kako, za razliku od takve veze koja vrijedi za nacionalne parlamente, istu nisu pronašli u izborima za Europski parlament. To objašnjavaju mnogo nižom prosječnom izlaznošću glasača na izbore za Europski parlament.
RAND stoga predlaže zakonske i regulatorne mjere na državnim razinama, a jedna od njih je proširenje zaštitnog Mehanizma suradnje i provjere (CVM) na veći broj EU članica.
U pitanju je mjera koju je pokrenula Europska komisija uoči ulaska Rumunjske i Bugarske u EU kako bi pomogla osnažiti pravosudni sustav i pojačati borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Hrvatskoj bi uvođenje tog mehanizma, po jednom od scenarija, godišnje moglo uštedjeti oko 2,2 milijarde, a Europskoj uniji oko 70 milijardi eura.
Osim toga, predlaže se i povećanje efikasnosti dosadašnjih nadzornih mehanizama, poput Antikorupcijskog izvješća EU (ACR).
UMREŽIMO SE – PROTIV KORUPCIJE
