Imunološki zavod – institucija koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima.
“Imunološki zavod najstariji je proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Od 1893. godine i našeg cjepiva protiv boginja pa do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena te drugih proizvoda, vodi nas isti cilj: prevencija i suzbijanje bolesti”.
Stoji to na web-stranicama nekada velikog Imunološkog zavoda, institucije koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima.
Svagdje u svijetu farmaceutske i zdravstvene kompanije rastu, zarađuju goleme novce, samo u Hrvatskoj propadaju, govore danas ojađeno stručnjaci koji su nekad radili za Imunološki.
Naime, među ostalim proizvodima, u bivšoj državi IMZ je proizvodio prirodni interferon, lijek koji je, tvrde stručnjaci, suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka. Interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica, pojašnjavaju stručnjaci.
No, neprijateljski organizmi napali su i sam Imunološki zavod, a ta mučna trakavica traje do danas – kada još ništa nije riješeno. IMZ danas ima nagomilane dugove, proizvodnja stoji, a zahvaljujući igrama političkih garnitura, ishod je neizvjestan.
Ni 125 godina brenda Imunološkog zavoda, njegov strateški značaj za Hrvatsku zbog proizvodnje virusnih i bakterijskih cjepiva, antitoksina te krvnih derivata (s obzirom na to da je naša zemlja među vodećima u svijetu po broju transplantacija), nisu bili dovoljan razlog da se ovo pitanje riješi.
Povijest Imunološkog zavoda počinje davne 1893. godine, kada je osnovan Kraljevski zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cjepiva protiv boginja, koji je od 1923. godine poslovao pod nazivom Higijenski zavod. Potom, od 1956. djeluje kao Serovakcionalni zavod sa sjedištem u Zagrebu, da bi se konačno 1961. godine prvi put pojavio pod nazivom Imunološki zavod. U doba Jugoslavije Zavod je za cijelo tržište bivše države proizvodio virusna i bakterijska cjepiva i krvne pripravke. Zato je predstavljao instituciju od strateškog značenja.
Ovdje donosimo pregled događaja koji su Zavod doveli u današnju situaciju.
1994. godine
Provođenjem pretvorbe i privatizacije Zavod je poharala katastrofa koja je uništila i cijelu zemlju: bezočna pljačka i devastacija svih vrijednih i važnih javnih resursa.
1997. godine
Počinje velika faza propadanja. Zbog neulaganja u proizvodnju, Imunološki zavod prestaje biti ustanova koja surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.
2004. godine
Zavod dolazi pred stečaj. Slijedi privremeni oporavak državnim kreditom.
2009. godine
Biti ili ne biti trenutak dogodio se 2009. godine kada je član Nadzornog odbora IZ-a dr. Srećko Sladoljev, kao zakonom ovlaštena osoba, javno progovorio o negativnostima u Zavodu. Pozvao je Državno odvjetništvo i Vladu RH da raščiste stanje u Zavodu i pročešljaju sve materijalne dokaze o upropaštavanju tvrtke.
Dr. Sladoljev javno izlazi s informacijama da se zbog neulaganja u pogone i opremu 1997. godine izgubio certifikat Svjetske zdravstvene organizacije iako su do tada bili njihov suradni centar. Zbog toga Zavodu propada ugovor s distributerom, koji ih je tužio i dobio 3 milijuna dolara odštete u arbitražnom sporu.
Zavod je zbog toga 2004. došao pred stečaj. Oporavili su se državnim kreditom i odricanjem radnika od dijela plaće. Također su dobili i siguran posao s cjepivom protiv gripe koji je morao donijeti financijsku dobit od 20 milijuna kn.
Umjesto u obnovu naših pogona kako bismo dobili certifikat WHO-a i preko njih plasirali oko 20 milijuna kuna naših cjepiva, novci su se trošili na projekte i konzultantske ugovore, otkrio je dr. Sladoljev.
Na dan istupanja u javnost za kaznu protuzakonito dobiva otkaz.
Od tada, ni DORH ni Vlada nisu napravili ništa da provjere optužbe o kriminalu i lošem upravljanju Zavodom, već je svaki novi direktor IZ-a nastavio terorizirati Sladoljeva.
2012. godine
HNS-ov Davorin Gajnik postaje direktor 2012. godine. Napravio je to, čuju se optužbe u javnom prosotru, da Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) donese rješenje kojim mu se uskraćuje davanje proizvodne dozvole za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla. Prihodi od te vrste lijekova Imunološkog zavoda u 2012. godine iznosili su 43,6 milijuna kuna, što čini 79 posto prihoda od prodaje.
2012. godine
Zaposlenici Imunološkog zavoda pišu premijeru Zoranu Milanoviću, ali im on ne odgovara. Neslužbeno ih prima tajnik SDP-a Igor Dragovan, koji gunđa na HNS i njihove kadrovske izbore.
2013. godine, kolovoz
U kolovozu počinju veliki problemi. Agencija za lijekove i medicinske proizvode Zavodu oduzima dozvolu za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskih cjepiva. Razlog: radni prostori Zavoda u lošem su i neadekvatnom stanju za proizvodnju. Inspekcijski nadzor, kažu, pokazao je da su prostori Zavoda tako derutni da se u njima ne može proizvoditi. Bio je to udarac na temeljnu djelatnost kojom se Imunološki zavod bavi.
2013. godine, kolovoz
Sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske, ujedno i radnica Imunološkog zavoda Lidija Jagarinec kaže da je “poprilično sigurna da gubitak dozvole ima veze s ulaskom Hrvatske u EU, s obzirom na to da se u tom periodu ništa drugo značajno nije dogodilo”. Proziva tadašnju vladajuću Kukuriku koaliciju da nije previše pomogla, nego da je poticala uvoz skupljih proizvoda nauštrb oporavljanju proizvodnje samog Zavoda.
Ako se pri odluci ostane, pripravke ćemo uvoziti, lamentira i dio stručnjaka, a osim cijene upitna je i kvaliteta. Naša krvna plazma, tvrde stručnjaci, čista je, u njoj nema HIV-a i drugih virusa, dok u svijetu nije uvijek tako.
2013. godine, kolovoz i rujan
Budući da je Zavod izgubio dozvolu za proizvodnju, pokreće se prijedlog za pokretanje stečajnog postupka. Krvna plazma prikupljena u hrvatskim transfuzijskim centrima više se ne obrađuje u Imunološkom zavodu. Upravljanje Imunološkim zavodom preuzela je stečajna upraviteljica Branka Malbašić.
U javnom prostoru mjerodavni se međusobno prozivaju.
Bivši direktor Imunološkog zavoda Davorin Gajnik tvrdi da je do lošeg stanja došlo zbog nebrige koja traje desetljećima, trošenja, neinvestiranja, zaduživanja. Zbog toga su, kaže, i izgubili licencu za krvne derivate i imunologiju, što je zavodu značilo 60 posto prihoda.
2013. godine, prosinac
Trgovački sud u Zagrebu 20. prosinca otvara Stečajni postupak nad Imunološkim zavodom, tvrtkom za proizvodnju lijekova, farmaceutskih proizvoda i znanstveno-istraživački rad. Ubrzo je 200 radnika dobiva otkaze ugovora o radu s otkaznim rokom od 30 dana.
Vlada Kukuriku koalicije ne snalazi se najbolje. HNS-ov ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kaže da se krenulo se u potragu za strateškim partnerom. Obavlja to Državni ured za upravljanje državnom imovinom, koji bi trebao završiti proces restrukturiranja. Cilj: zadržati proizvodnju i radna mjesta u Zavodu.
Vrdoljak pritom daje pomalo smiješnu izjavu: “Plan je bio izdržati do ožujka 2014. godine, kako bi se izbjegao stečaj, a država ostala s dijelom vlasništva. Ali, Trgovački sud je bio vrlo ažuran. Nažalost, bio je brži i proglasio je stečaj”.
2014. godine, siječanj
Otkazom za dvije stotine zaposlenika Imunološkog zavoda i otvaranjem stečajnog postupka nad tvrtkom, završen je poslovni ciklus jedne od najdugovječnijih i najvažnijih hrvatskih medicinskih institucija, javljaju mediji.
2014. godine, siječanj
Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić kaže da Vlada pokušava pronaći partnere kako bi se nastavilo poslovanje u Imunološkom zavodu. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak vjeruje da će strateški partner ući u Imunološki zavod te da će se njegova visokoprofitabilna djelatnost zadržati u Hrvatskoj.
2014., godine, listopad
Problemi nastali zbog gubitka dozvole pokušavaju se riješiti prodajom dionica, odnosno privatizacijom državnog udjela u Zavodu (država je većinski vlasnik, posjeduje 74 posto dionica). Također, počinju pregovari s nekoliko potencijalnih strateških partnera i mogućih “spasitelja” zavoda. U igri su: riječki Jadran Galenski laboratorij, tajkun Luka Rajić i firma Pharmas, firma Octapharm i fond rizičnog kapitala Nexus te još nekoliko manjih privatnih firmi.
Plaće počinju kasniti i radnici kreću u štrajk.
2014. godine, studeni
Radnici Imunološkog prosvjeduju na Markovom trgu u Zagrebu.
2015. godine, veljača
Ministarstvo zdravlja poništava odluku Agencije za lijekove, koja je Imunološkom zavodu oduzela dozvolu za proizvodnju bakterijskih cjepiva i krvnih pripravaka. Objavu potpisuje ministar zdravlja Siniša Varga, a javnost to doznaje punih mjesec dana kasnije, na dan kad se otvaraju obvezujuće ponude za Imunološki. Zbog oduzete dozvole Imunološki je navodno u dvije godine oštećen za više od 50 milijuna kuna.
Istovremeno, sindikalistica Imunološkog L. Jagarinec javno proziva da se pokušavalo pogodovati uvoznom lobiju, a uništiti vlastitu proizvodnju. Kaže da trenutno ne mogu zadovoljiti sve uvjete koji se traže, ali mogu zadovoljiti uvjete za proizvodnju kvalitenih i sterilnih cjepiva. Odgovor na pitanje koje se nužno nameće – tko će odgovarati za golemu štetu nanesenu Imunološkom – sindikalistica nema.
2015. godine, ožujak
Pokušaj privatizacije Zavoda završava neslavno, nakon što se za kupnju prijavio samo jedan ponuditelj, inicijativa Visia Croatica. Naime, Milanovićeva vlada je tu ponudu – koja se bazirala na građanskom dioničarstvu – ocijenila je nepouzdanom.
Đuro Lubura iz inicijative Visia Croatica, trgovačkog društva koje se jedino javilo na natječaj, kaže da gubitak dozvole nije slučajan. Lubura javno izjavljuje sljedeće:
“Nakon što smo izvršili dubinsku analizu, vidimo da je do ove situacije dovela kombinacija neznanja i osobni interes. Određenim grupacijama u Hrvatskoj u interesu je bilo uništi Imunološki, kako bi pojedinci trgovali lijekovima i krvnim pripravcima, a druge grupacije se obogatile na račun intelektualnog kapaciteta koji su generacije radnika Imunološkog stvarale. Sve je napravljeno namjerno, a posebno zbog virusnih cjepiva. Ti sojevi su u vlasništvu države – ne zna se tko bi ih održavao nakon privatizacije. Natječaj napravljen tako da odbije, a ne privuče investitore jer su zadani rokovi nedostižni”.
2015. godine, listopad
Država odustaje od prodaje i odlučuje preuzeti Zavod u svoje ruke i pretvoriti ga u ustanovu od javnog interesa. Na dan 1. 10. 2015. sklapa se Ugovor kojim se pravno uređuje struktura Imunološkog zavoda. Podijeljen je na dva pravna subjekta: javnu ustanovu koja je preuzela zaposlene i djelatnost i trgovačko društvo koje i danas raspolaže kompletnom imovinom.
Temeljem ugovora, iz trgovačkog društva u ustanovu prelaze svi zaposlenici i svi žigovi vezani uz matične sojeve virusa. Trgovačko društvo zadržava imovinu, a ustanovi se daje na korištenje ta imovina. Međutim, izostala je potvrda Glavne skupštine dioničara.
Sindikalistica Jagarinec proziva da je sve provedeno napola. Kaže da “Zavod trenutno ne proizvodi, iako se konstantno radi. Pišu se izvješća, aparati se održavaju na životu, što je vrlo teško, validira se oprema, produžuju dokumenti. Tu se postavlja pitanje kome je u interesu da ne radimo, ako imamo sirovine i potrebni know how”.
2016. godine, svibanj
Zavodu ponovno prijeti stečaj zbog blokade računa koja je provedena u siječnju. Do stečaja ipak nije došlo, ali cijeli je događaj ponovno aktualizirao stanje u kojemu se Zavod nalazi već tri godine.
2016. godine, listopad
Ministarstvo zdravlja traži strateškog partnera “koji bi investirao u modernizaciju proizvodnje, jer će dozvole koje IMZ dobije u ovim prostorima biti samo privremene”. Ministarstvo, nadalje, pokušava ublažiti situaciju riječima da stečaj trgovačkog društva Imunološki zavod d.d. neće ni na koji način ugroziti opstanak javne ustanove Imunološki zavod. Neće dovesti u pitanje radna mjesta, niti proizvodnju domaćih cjepiva i krvnih pripravaka, javno obećavaju.
Upraviteljica IMZ-a d.d., Renata Dolenec, tvrdi suprotno. Kaže da stečaj trgovačkog društva onemogućuje nastavak proizvodnje te da bi bio siguran put u ovisnost Hrvatske o uvoznim lijekovima.
Dolenec proziva da se nije postupilo po Odluci Vlade od 30. srpnja 2015. godine kojom se zadužilo Ministarstvo zdravlja da osigura potrebna sredstva za preoblikovanje trgovačkog društva u javnu ustanovu. U državnom proračunu za 2016. godinu nisu osigurana sredstva za obveze IMZ-a d.d., kao ni sredstva za investicije i pokretanje proizvodnje, proziva Zavod.
2016. godine, studeni
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nudi da će Grad Zagreb uložiti novac. Bandić poziva predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra zdravstva Milana Kujundžića da nađu rješenje za Imunološki zavod. Zagreb je spreman postati partnerom Vlade u spasu te tvrtke, govori Bandić, tvrdeći da u proračunu Grada Zagreba ima prostora da to može financirati bez podizanja kredita.
Bandić teatralno podsjeća da će uskoro biti tri godine otkako svim vladama nudi partnerski odnos u rješavanju problema. Imamo sada apsurd da imamo ljude u Ustanovi Imunološki zavod, koja živi na aparatima, i imamo Imunološki zavod d.d., koji ima imovinu i dionice, glasan je Bandić.
16.1.2017.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić nije se pojavio na sastanku s predstavnicima Zavoda. Zbog toga predstavnici sindikata Imunološkog zavoda Željko Klaus i Lidija Jagarinec najavljuju radikalne mjere. Naime, sastanak je zakazan kako bi se razgovaralo o budućnosti Imunološkog zavoda, no umjesto ministra na njega su došli njegovi pomoćnici što je razljutilo sindikaliste. Zbog toga zakazuju još jednu konferenciju za novinare na kojoj su najavljuju radikalne mjere koje namjeravaju poduzeti.
19.1.2017.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić razgovarao je sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem o mogućnosti da Grad Zagreb bude strateški partner Vladi u projektu spašavanja Imunološkog zavoda. Bandić opet potvrđuje zainteresiranost Zagreba da sudjeluje u spašavanju Zavoda i ponavlja da tri godine traje korespondencija Grada s Vladama i resornim ministrima.
“Studije isplativnosti bit će gotove za 15 dana. Ova će Vlada riješiti problem IMZ-a, proizvodnja će biti nastavljena u Hrvatskoj, s hrvatskim znanjem i radnicima”, obećava Kujundžić. Dodaje će naći novce, bio to Grad Zagreb ili neki drugi partner.
Radnici Imunološkog zavoda traže jasnu političku odluku. Ukoliko se jasna politička odluka ne donese za 30 dana, najavljuju nove prosvjede.
20.1. 2017.
Domaći i strani farmaceuti nude se za Imunološki. Studija isplativosti trebala bi biti gotova za nekoliko tjedana, a tada će se i znati koji dio proizvodnje će se zadržati, ministar zdravstva M. Kujundžić.
26.1. 2017.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljuje da bi se situacija s Imunološkim zavodom trebala riješiti do lipnja 2017., uključujući preseljenje na lokaciju pogodniju za eventualnu obnovu proizvodnje u koju bi trebalo uložiti šezdesetak milijuna kuna. Osnovano je i povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi isplati li se uopće Hrvatskoj da u IMZ ulaže sama ili će tražiti strateške partnere.
26.1. 2017.
Dr. Eugen Šooš javno govori o greškama u Zavodu. Dr. Šooš je dugogodišnji djelatnik Zavoda, stručnjak kojemu je propast Imunološkog zavoda, osobito prestanak proizvodnje humanog leukocitnog interferona, jako teško pao. Inače, ovog se znanstvenika smatra tvorcem interferona u obliku u kojemu ga je proizvodio Imunološki zavod i koji je po kvaliteti tadašnju državu Jugoslaviju svrstavao u sam svjetski vrh. Sedamdesete i osamdesete godine bile su zlatno doba za Imunološki zavod, kaže dr. Šooš. Proizvodili su, prisjeća se, vrhunske vakcine i izvozili ih u cijeli svijet. Uzroke propasti Imunološkog zavoda vidi u moći farmaceutske industrije, kako kaže, najmoćnije na svijetu, ispred naoružanja i nafte. U vlastitom Imunološkom zavodu više ništa ne proizvodimo, ali cjepivo i sve ostalo nam i dalje treba, pa to uvozimo, razočaran je Šooš. Turbulentnih devedestih on je Imunološkom zavodu ostavio uhodanu i isplativu tehnologiju proizvodnje interferona, obukao je uniformu i ostao u njoj do kraja rata na posebnim zadacima. Nakon toga je otišao u mirovinu. Imunološki zavod, pak, nakon rata počeo je tonuti, gubile su se dozvole i gasila proizvodnja, podsjetio nas je stručnjak.
2017. godine, siječanj
Danas je Imunološki zavod u kompliciranom pravnom statusu: zaposlenici su u javnoj ustanovi, a imovina u trgovačkom društvu. Postoji strah od gašenja Zavoda, vlade jedna za drugom rješavanje problema odgađaju ili ga ignoriraju. Radnici će, što je valjda umirujuće sredstvo koje im je vlast odlučila dati dok nešto ne smisli – cijelu ovu godinu primati plaću iz sredstava osiguranih u proračunu, bez obzira bila proizvodnja pokrenuta ili ne.
Prema procjenama aktualnog ministra zdravstva, za nove prostore i pokretanje proizvodnje trebat će oko 60 milijuna eura.
Izvor: http://javnodobro.udd.hr
veljača, 2017
