Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je Konvencija Vijeća Europe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja je potpisana 11. svibnja 2011. u Istanbulu te je s toga još poznata i kao Istanbulska konvencija. Konvencija ima za cilj sprječavanje nasilja, zaštitu žrtava i “okončavanje nekažnjivosti počinitelja”.
Do lipnja 2017. potpisalo ju je 45 država te Europska unija. Turska je 12. ožujka 2012. postala prva država koja je ratificirala Konvenciju, a slijede Albanija, Andora, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Danska, Finska, Francuska, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunjska, Portugal, San Marino, Srbija, Slovenija, Španjolska te Švedska koje su to učinile od 2013. do 2017. godine. Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.[1]
U ime Republike Hrvatske, Konvenciju je potpisao premijer Zoran Milanović 2012. no ista još uvijek nije ratificirana. Kao razlog se navode značajna financijska sredstva koja država potpisnica mora izdvojiti u svrhu primjene svih odredaba Konvencije. Premijer Andrej Plenković je 25. studenog 2016. izjavio da će “Vlada Republike Hrvatske, odnosno ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, što skorije pokrenuti postupak ratifikacije Konvencije u Hrvatskom saboru”.
Tijekom iščekivanja na ratifikaciju Konvencije, u Republici Hrvatskoj su, a i u nekim drugim zemljama,[2] nastali društveni prijepori: gdje određeni dio javnosti – u prvom redu krugovi vezani uz Katoličku Crkvu – iznose kako je Istanbulska konvencija borbu za suzbijanje nasilja nad ženama bila iskorištena da pronese ideje i definicije koje ti krugovi etiketiraju kao tzv. “rodnu ideologiju“. Suprotno tome, dio javnosti negira takve optužbe ukazujući na to da i znanstvena zajednica razlikuje spol i rod.
Wikipedia
