Korupcija je, u najširem smislu, svaki oblik zloupotrebe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru.
Što je korupcija?
- ”Korupcija je zlouporaba povjerenih ovlasti za privatnu korist”. (Transparency International)
- ”Korupcija je zlouporaba javnih ovlasti za privatnu korist”. (Svjetska banka)
- ”Korupcija je devijantno ponašanje djelatnika javne uprave (izabranih ili imenovanih) koje nije u skladu s njihovim zadacima po službenoj dužnosti, a primjenjuje se u cilju stjecanja privatnog bogatstva ili statusa pojedinca, uže obitelji ili povezane grupe ljudi”. (Joseph S. Nye, Corruption and Political Development, 1967.)
Korumpiranom osobom se smatra:
- svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi obzirom na zakone, položaj i ovlasti koje su joj povjerene,
- građanin koji nudi ili pristaje na davanje zatraženog mita kako bi korumpirana osoba činjenjem, nečinjenjem ili propuštanjem činjenja pomogla u ostvarivanju koristi za pojedine osobe ili skupine.
Vrste korupcije
Najčešće se govori o javnoj korupciji koja uključuje državu i javne ustanove, pa je tako i većina definicija usmjerena na korupciju u javnom sektoru, obzirom da je osnovno obilježje korupcije da ona proizlazi iz javne ovlasti i diskrecijske moći u donošenju odluka.
Ovisno o razini ovlasti u odlučivanju, razlikujemo dvije vrste korupcije:
- političku korupciju
- administrativnu korupciju.
Oblici političke korupcije (Budak, J. , Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju, 2006.):
- pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih kandidata i političara na vlasti,
- netransparentnost novčanih tokova u politici
- omogućavanje privatnom sektoru da kupi politički utjecaj
- korupcija u izbornom postupku,
- utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena djela korupcije
- utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine interesne skupine
Bez obzira o kojoj korupciji se radi i u kojem sektoru se pojavljuje, ona može poprimiti različite oblike.
Najčešći oblici korupcije su:
- Podmićivanje – obećanje, ponuda ili davanje bilo koje beneficije koja neprimjereno utječe na ishod odluka javnog službenika. Mito može biti dan javnom službeniku (direktno) ili preko druge osobe ili subjekta (indirektno). Mito može podrazumijevati novac, povjerljivu informaciju, darove, i druge oblike.
- Pronevjera – krađa sredstava od strane osobe kojoj su povjerene ovlasti i kontrola nad tim sredstvima.
- Sukob interesa – situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom ili privatni interes utječe, ili može utjecati, na nepristranost dužnosnika u obavljanju javne dužnosti.
- Pristranost – dodjeljivanje poslova ili beneficija određenim pojedincima bez obzira na sposobnosti. Ako je riječ o članovima obitelji onda se naziva nepotizam.
- Iznuđivanje – nezakonito i namjerno dobivanje neke prednosti, materijalne ili nematerijalne, od druge osobe ili subjekta, tako da joj se nameće nezakonit pritisak u obliku prijetnji ili zastrašivanja da bi ju se prisililo da pruži određene beneficije. Ova prisila može sadržavati fizičku povredu, nasilje ili prepreku a može čak uključivati i opasnost da treća strana bude
Mjerenje korupcije
Nitko ne zna koliki je točan godišnji iznos novca izgubljen zbog koruptivnih pojedinaca i njihovih nezakonitih djelatnosti. Osim toga, mito ne mora biti samo u novčanom obliku. Pogodnosti, usluge ili pokloni su isto tako uobičajeni.
Može se istraživati korelacija između nivoa korupcije i, recimo, demokratizacije ili gospodarskog razvoja. Društveni troškovi korupcije koji se najviše očituju u općem nezadovoljstvu građana još su najmanje izračunljivi.
Najveća šteta korupcije je u tome što ona iskrivljuje prioritete u političkom i gospodarskom odlučivanju i pogubno šteti javnoj odgovornosti i društvenom moralu.
Najpoznatije mjerenje korupcije obavljaju:
- IPK – Indeks percepcije korupcije (Transparency International)
- Indeks kontrole korupcije (Svjetska banka)
Pokazatelji percepcije korupcije ovih dviju metoda nisu empirijski dokazani već su subjektivne prirode, budući da se temelje na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o percipiranoj razini korupcije. Ispitanici pripadaju različitim skupinama ljudi tako da su i njihova gledišta naspram korupcije i njenog shvaćanja različita obzirom na socijalnu i kulturološku pripadnost.
Dakle, percepcija korupcije približna je mjera procjene prisutnosti korupcije koja se koristi kako bi se zbog nedostatka podataka o stvarnim razmjerima korupcije ocijenila njena razina u društvu.
