Jedna od najvećih korupcijskih priča u Gradu Zagrebu dobit će i sudski epilog. Kako je objavio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK), podignute su kaznene prijave protiv šestorice hrvatskih državljana i jednog trgovačkog društva zbog izvlačenja novca iz projekta zagrebačkog pročistača otpadnih voda.
Gradonačelnik Milan Bandić kojega se često prozivalo zbog nepravilnosti prilikom gradnje pročistača nije među njima, ali zato jest direktor Zagrebačkih otpadnih voda Ante Pavić. Prema za sada neslužbenim informacijama, osumnjičeni su i Darko Turopoljac, vlasnik tvrtke Dija graditeljstvo te Vinko Jurić iz tvrtke Bubanj niskogradnja.
Riječ je o projektu koji je punio novinske stranice i čija je izgradnja na kraju koštala Zagrepčane više od tri milijarde kuna, odnosno više nego dvostruko više nego je prvotno planirano. Šestorica se sumnjiče da su na poslu izgradnje izvukli najmanje 40 milijuna kuna, te nanijeli štetu Gradu Zagrebu od najmanje šest milijuna kuna.
USKOK nije imenovao osumnjičene, ali je iz opisa djela očito da je prvookrivljenik Ante Pavić, dugogodišnji direktor Zagrebačkih otpadnih voda. USKOK navodi da je “prvookrivljenik od početka do kraja 2009. godine, kao direktor društva Zagrebačke otpadne vode, koncesionara na Projektu infrastrukturnih objekata za potrebe izgradnje Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, te sudjelujući u vođenju poslova drugog društva – glavnog izvođača radova, koje je nadležno za odabir podizvođača radova na navedenom projektu, od trećeokrivljenika odgovorne osobe jednog društva zatražio da mu, kao nagradu za odabir njegovog društva za podizvođača radova, isplaćuje pet posto od vrijednosti ugovorenog posla te da mu besplatno izvrši adaptaciju stana u Zagrebu, na što je trećeokrivljenik pristao nakon čega je njegovo društvo odabrano kao podizvođač.”
Sukladno dogovoru, trećeokrivljenik je Paviću u više navrata predao ukupno najmanje 7,2 milijuna kuna u gotovini te mu je besplatno adaptirao stan u Zagrebu.
Svi okrivljenici su lažirali poslovne knjige, vršili različite isplate, selili novac iz jedne tvrtke u drugu kako bi mu zametnuli trag, te dobijali novac za nepostojeće radove, dok su osumnjičeni nadzorni inženjeri u svojim knjigama potpisivali da su isti radovi izvedeni. U zamjenu za novac, dakako.
Sve je to Grad Zagreb koštalo najmanje 40 milijuna kuna, što njegovi građani osjećaju na vlastitom novčaniku kada svaki mjesec plaćaju preskupu vodu.
Pročistač je izgrađen 2004. godine, a ugovori o gradnji i upravljanju od početka su bili nepovoljni za građane Zagreba. Koncesionari – njemački RWE Aqua i austrijski Wassertechnik (konzorcij Zagrebačke otpadne vode ZOV) – svake godine temeljem ugovora dobivaju naknadu od Grada u visini od 420 milijuna kuna, bez obzira na količinu pročišćene vode. Grad se ugovorom obvezao pokrivati razliku ukoliko ne uspije od građana skupiti dovoljno naknade, a to se godinama i događalo pa se trebao zaduživati kod banaka kako bi koncesionarima isplatio razliku.
Pročišćavanje vode od početka izgradnje je problematičan jer mu smetaju bujice, a neki dijelovi Grada nisu nikada ni priključeni na njega. Dio struke od početka je bila protiv izgradnje ovako skupog pročiščivača, smatrajući ga bespotrebnim. Potpuni odgovor zašto je projekt koštao dvostruko više od prvotno planirnog, još uvijek ćemo morati čekati, ali način na koji je to opisao USKOK samo u ovom slučaju osumnjičene šestorke, daje dovoljno indicija za ostale odgovore u istrazi koja traje još od 2011. godine.
Izvor: protivkorupcije.udd.hr
