Strategija razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine je strateški dokument usmjeren na reformu sustava javne uprave s ciljem postizanja veće učinkovitosti i kvalitete pružanja usluga javne uprave, a što bi se trebalo postići reorganizacijom i racionalizacijom postojećeg sustava te podizanjem razine kvalitete i učinkovitosti upravljanja ljudskim potencijalima u javnoj upravi.
Strategija je većinom glasova (80 glasova “za”, 14 “protiv”, 4 “suzdržana”) usvojena na sjednici Hrvatskog sabora 12. lipnja 2015. godine nakon što je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provedeno tijekom listopada 2014. godine.
Javna uprava u smislu ove Strategije obuhvaća tijela državne uprave (ministarstva, državni uredi, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama), tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti (agencije, zavodi, ustanove, komore, udruge i druge organizacije).
Strategija se sastoji od tri dijela: pružanje javnih usluga, jačanje ljudskih potencijala i racionalizacija javne uprave.
Što je glavni cilj temeljite reforme javne uprave?
Glavni cilj Strategije je “osiguranje pravovremene, pouzdane i kvalitetne javne usluge korisnicima radi stvaranja poticajne poduzetničke okoline te kao pretpostavke osiguranja višeg životnog standarda svih građana”.
No, kakve promjene spomenuta reforma donosi građanima u svakodnevnom životu?
Prije svega, Strategijom je planirano redefinirati postupke pružanja javnih usluga, pojednostaviti ih, a one za koje se utvrdi da su nepotrebni – ukinuti. Pritom će se maksimalno težiti smanjivanju birokratskih prepreka, brzim rješenjima uz uporabu moderne tehnologije (e-usluge) i minimalnom angažmanu korisnika u ostvarivanju njihovih prava i interesa. Ukratko, u planu je da građani više neće trebati obilaziti po nekoliko šaltera kako bi dobili neku informaciju ili predali određeni dokument već će se sve unaprijediti i ubrzati većom informatizacijom poslovanja. To bi u konačnici trebalo rezultirati manjim gužvama na šalterima i manjim stresom i nervozom korisnika javnih usluga u susretu s birokracijom.
Pružanje pravovremenih i kvalitetnih usluga treba biti misija svakog javnopravnog tijela. Te usluge moraju biti usklađene sa stvarnim potrebama korisnika i ne smiju predstavljati nepotrebnu birokratizaciju koja opterećuje financijske i ljudske upravne kapacitete bez dodane vrijednosti i opravdano proizvodi negativne reakcije korisnika.
Strategija veliku pozornost posvećuje sve većem uvođenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) tj. većoj informatizaciji hrvatske javne uprave.
Rezultat toga je i projekt e-Građani, koji je pokrenut s ciljem modernizacije, pojednostavljenja i ubrzanja komunikacije građana i javne uprave te povećanja transparentonosti javnog sektora u pružanju javnih usluga, a građanima Republike Hrvatske dostupan je od lipnja 2014. godine.
Od lipnja 2015. godine započelo je izdavanje elektroničkih osobnih iskaznica (e-osobne iskaznice), što je također bio jedan od ciljeva ove Strategije.
Osim toga, Strategijom je planirana racionalizacija broja zaposlenih, ali i standardizacija sustava zapošljavanja u javnim službama.
Novi postupak zapošljavanja, prema Strategiji, treba se u bitnome razlikovati od postojećeg, u kojem faza testiranja najčešće daje prednost kandidatima koji su bolje memorirali propise, bez dovoljnog pridavanja pažnje testiranju glavnih kompetencija koje se od njih traže. Također, kandidate je potrebno testirati na način koji će onemogućiti pogodovanje pojedincima od strane tijela koje provodi natječaj (npr. testiranje pod šifrom, odabir pitanja putem računala te drugi načini onemogućavanja kandidatima prethodnih saznanja o sadržaju testova i sl.). Sve to trebalo bi “pridonijeti transparentnosti i omogućiti ulazak u javnu službu najboljima”.
ZAKLJUČAK
Strategija razvoja javne uprave 2015. – 2020. na dobrom je tragu onome što konstatno koči pravilan razvoj i modernizaciju javne uprave u Republici Hrvatskoj – neodgovarajući raspored službenika, manjkav sustav plaća, korupcija i nepotizam, visok stupanj centralizacije, zaostajanje u informatizaciji, neotpornost na političke mijene, loša administrativno-teritorijalna podjela zemlje itd.
Sasvim su precizno uočene najslabije karike u sustavu te su ciljevi postavljeni prilično ambiciozno. Međutim, ponovno se ovdje vraćamo na vječiti nesklad teorije i prakse i veoma lijepo osmišljenu, ali znatno teže provedivu strategiju u djelo. Da budemo jasni, neki će se ciljevi vrlo teško dosegnuti i uspješno provesti.
Tako će se npr. vrlo teško u potpunosti provesti osmišljena informatizacija cjelokupnog sustava javne uprave zbog 1) nedovoljne svijesti o mogućnostima koje pruža ICT, 2) nedovoljne educiranosti zaposlenika u javnoj upravi za korištenje ICT-a, 3) zastarjele i neadekvatne ICT opreme u većini javnopravnih tijela, a dakako tu je i nedovoljna izobrazba korisnika za pristup e-uslugama. Ovo je samo jedan primjer problematike s kojom će se u realnom svijetu suočiti ova Strategija, a slično možemo analizirati i mnoge druge ciljeve na kojima počiva Strategija.
Naravno, stvari koje su dobre i pozitivne uvijek treba pohvaliti i istaknuti. Tako kao primjer dobre prakse treba istaknuti izvedeni projekt e-Građani koji već godinu dana više-manje uspješno funkcionira u stvarnosti te izdavanje e-osobnih iskaznica.
S druge strane, još uvijek se čeka predstavljanje prvog dvogodišnjeg Akcijskog plana za razdoblje od 2015. do 2017. godine koji je, prema Strategiji, trebao biti donesen najkasnije do konca lipnja 2015. godine, ali do danas nije ugledao svjetlo dana.
Strategijom se predviđa i analiza teritorijalnog ustroja Hrvatske, ali se ne daje konačni politički odgovor o tome kako će on izgledati. To je također jedna od većih mana ovog dokumenta.
Strategija bi se trebala provoditi kroz mandate triju Vlada, a definirana su tri mehanizma praćenja njezine provedbe. Prvi je da se praćenje izravno provodi u Uredu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, drugi je izvršno-politički dio (Vlada RH), a treći parlamentarni dio koji se odnosi na podnošenje izvješća Hrvatskome saboru. To bi ipak trebalo spriječiti da ova Strategija ne bude samo “popis lijepih želja”, ali vrijeme će pokazati koliko je ona bila dobro ili loše osmišljena te (ne)uspješno provedena.
Dokument u cijelosti potražite ovdje.
