Strategija suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine predstavlja najnoviji korak Republike Hrvatske u borbi protiv korupcije na svim razinama.
Strategija je jednoglasno usvojena na sjednici Hrvatskog sabora 27. veljače 2015. godine nakon što je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provedeno tijekom studenoga 2014. godine.
Za razliku od prethodne strategije koja je bila usmjerena na “izgradnju institucionalnog okvira te na suzbijanje i procesuiranje korupcije”, nova strategija je fokusirana na “prevenciju korupcije kroz detekciju korupcijskih rizika i uklanjanje preostalih zakonodavnih i institucionalnih nedostataka”. Ona ujedno promovira “integritet i transparentnost u radu državnih tijela i institucija, stavljajući posebno naglasak na odgovornost osoba na javnim funkcijama”.
Glavni cilj ove strategije je “spriječiti korupciju odnosno upravljati njezinim rizicima u javnoj upravi, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnopravnim tijelima, trgovačkim društvima u kojima država te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju vlasničke udjele, privatnom sektoru i organizacijama civilnog društva”. To se planira postići:
- povećanjem integriteta, odgovornosti i transparentnosti tijela javne vlasti (središnje i lokalne),
- jačanjem antikoruptivnih mehanizama u tijelima javne vlasti,
- snažnijom suradnjom tijela javne vlasti i jačanjem kapaciteta zaduženih za provođenje aktivnosti usmjerenih na borbu protiv korupcije,
- učinkovitim otkrivanjem i suzbijanjem korupcije,
- dosljednom i učinkovitom provedbom postojećeg zakonodavnog okvira u području suzbijanja i prevencije korupcije,
- uspostavom procedura upravljanja korupcijskim rizicima u tijelima javne vlasti,
- jačanjem javne svijesti o uzrocima i posljedicama korupcije i ulozi svakog pojedinog građanina u prevenciji korupcije,
- jačanjem uloge i suradnje s civilnim društvom u području suzbijanja korupcije,
- razvijanjem međunarodne suradnje na području borbe protiv korupcije,
- jačanjem aktivne uloge medija u poticanju osobnog i profesionalnog integriteta.
Strategija suzbijanja korupcije tematizira dvije vrste ciljeva – horizontalne ciljeve i posebne ciljeve za prioritetna (sektorska) područja.
Što se horizontalnih ciljeva tiče, oni su usmjereni na:
- integritet unutar političkog sustava i uprave,
- lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu,
- javnu nabavu,
- trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu,
- sprječavanje sukoba interesa,
- pravo na pristup informacijama,
- ulogu organizacija civilnog društva, građana i medija u suzbijanju korupcije
- građane želi uključiti u proces donošenja odluka kao ravnopravnog partnera i dionika.
- Također, ističe se želja i potreba za većim korištenjem Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama koje je građanima, ali i novinarima, još uvijek nedovoljno poznato. Problem predstavlja i to što vrlo često postupak dolaska do informacije zna potrajati tjednima, mjesecima, pa čak i godinama, što dovodi u pitanje učinkovitost i svrhovitost rada Povjerenice za informiranje. To se osobito odnosi na novinare kojima je najčešće prava informacija potrebna odmah i sad te najčešće zaobilaze instituciju Povjerenice za informiranje.Civilno društvo, kao što znamo, igra važnu ulogu u kontroli i prevenciji korupcije. Poticanje građana, medija i civilnog društva da se uključe u detekciju i praćenje koruptivnih rizika javnih politika, kao pogled „izvana“, pomaže tijelima javne vlasti da rade odgovornije, transparentnije te na odgovarajući način utječe na smanjenje mogućnosti korupcije. Otvaranje institucija spram građana, medija i civilnog društva ima trojaku ulogu – podizanje svijesti o suzbijanju korupcije, sudjelovanje u formiranju antikoruptivnih mjera te praćenje njihove provedbe.
Što se sektorskih ciljeva tiče, oni su usmjereni na sljedeća područja:
- pravosuđe,
- gospodarstvo,
- javne financije,
- poljoprivredu,
- zdravstvo,
- znanost, obrazovanje i sport,
- infrastrukturu, okoliš i promet.
Na ovom mjestu valja istaknuti kako su prilično dobro detektirani sektori u kojima postoji najpogodnije tlo za pojavu korupcije i u kojima su korupcijski rizici na vrlo visokoj razini. Posebna se pozornost posvećuje fenomenu “zviždača” i njihovoj nedovoljnoj zaštićenosti u našem društvu. Tu se posebno ističe nedostatak posebnog zakona o zaštiti zviždača koji bi ih donekle zaštitio, ali i ohrabrio druge da prijave korupciju, bez straha za svoju budućnost i egzistenciju.
ZAKLJUČAK
Ključni problem ove Strategije predstavlja sasvim dobro osmišljen plan prevencije svih oblika korupcije na svim razinama, ali ostaje dojam kako se sve to u praksi ne izvršava i zaobilazi na sve moguće načine. Na ovom se mjestu, kao i na mnogim drugim primjerima u našem društvu, praksa pokazuje toliko odvojenom od teorije i praktički nespojivom da se postavlja pitanje za koga se uopće ovakve strategije izrađuju i čemu služe.
Ovdje se postavlja i pitanje kada će se objaviti i početi provoditi Akcijski plan za borbu protiv korupcije jer je od donošenja Strategije u Hrvatskom saboru prošlo već punih 6 mjeseci (veljača – kolovoz), a Akcijski lan se još uvijek očekuje.
Ali da ne bude sve tako negativno, postoje i neke dobre stvari koje je iznjedrila ova Strategija. Naime, njome je, i to kroz provedbu inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast, bila predviđena “uspostava jedinstvenog interaktivnog internetskog sustava za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja novih zakona, drugih propisa i akata koju su u 2015. godini trebala početi koristiti sva tijela državne uprave”. To se i dogodilo krajem travnja 2015. godine kada je predstavljen portal “e-Savjetovanja”, središnji portal za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću koji je svima dostupan na internetskoj adresi savjetovanja.gov.hr. Jedini problem može predstavljati nedovoljna informiranost građana o novom alatu za njihovo uključivanje u procese donošenja odluka te će u idućem razdoblju biti potrebno provesti aktivnosti promocije sustava te motiviranja što većeg broja građana na uključivanje.
Generalno, Strategija suzbijanja korupcije 2015.-2020. ima dobre temelje za uspješnu borbu protiv korupcije na svim razinama, ali u praktičnoj primjeni još uvijek postoje naizgled nepremostive prepreke. Naime, još uvijek postoji nedovoljno razvijena svijest ljudi o štetnosti korupcije, ona se prešutno odobrava te se smatra da je borba protiv nje unaprijed izgubljena bitka. S druge strane, problem je i vrlo niska razina povjerenja javnosti, prije svega u pravosudni sustav, ali i u politički sustav i osobe na javnim funkcijama.
Dakle, bez duboke promjene naše društvene svijesti o štetnosti korupcije i korupcijskih (ne)djela, zatim povećane transparentnosti i odgovornosti svih dionika u procesima donošenja odluka, borba protiv korupcije kao najvećeg zla našeg društva bit će unaprijed izgubljena bitka.
Dokument u cijelosti: STRATEGIJA_SUZBIJANJE_KORUPCIJE_2015_2020.
